Aleksandrijski svetionik

Svetionik se nalazio u Aleksandriji, cuvenoj prestonici Egipta koju je osnovao Aleksandar Makedonski koja po njemu i nosi ime. Grad se pruzao na obali Nila na mjestu gdje je bilo malo egipatsko naselje Rakotis. Aleksandrija je prvi grad helenistickog perioda i bila je poznata po tome sto je podignuta na osnovu jedinstvenoga plana. Plan je izradio rodski graditelj Dinokrat. Grad je u osnovi gradjen poput pravougla, a ima opseg 15km. Grad je podijeljen na 5 podrucja. Dvije najvece ulice sirine 30m sjekle su se pod pravim uglom, a citavom njihovom duzinom pruzali su se mramorni stubovi.

Nedugo nakon smrti Aleksandra Velikog, Ptolomej I Soter preuzeo je vlast u Egiptu. Bio je svjedok osnivanja i utemeljenja Aleksandrije kao glavnog grada te je odlucio povecati sjaj i popularnost svoje drzave pa je 308. godine prije nove ere utemeljio Muzeon “hram muza”, boginja umjetnosti. Tu je bio usredotocen citav umjetnicki zivot Aleksandrije. Tada je bila srediste, odnosno “ogledalo svijeta”. U tu kulturnu instituciju je bilo smjesteno blago grckog pjesnistva i preko 700 000 svitaka. Unistili su ga Arapi.

Medjutim, usprkos znacenju Muzeona ipak je jedno od najvecih cuda u Aleksandriji bio Aleksandrijski svetionik. Bio je podignut na stijeni koja se uzdizala na istocnoj obali ostrva Faros i smatra se da je imao domet cak 50 m. Prema legendi ime ostrva je varijacija imena “Faraonovo ostrvo”. On je pripojen kopnu nasipom od zemlje i kamenja, duzine 34 km, 285. godine prije nove ere. Tako se dobila i dvostruka luka (ratna i trgovacka). Zbog raznih nanosa rijeke i mulja na dnu mora prilaz lukama Aleksandrije zahtijevao je veliku obrazovanost i iskustvo jer su i podvodne stijene ugrozavale plovidbu. Zbog svega toga bilo je potrebno izgraditi svetionik.

Izgradnja je zapoceta za vrijeme Ptolomeja I Sotera, oko 290. godine prije nove ere, a bila je povjerena Sostratu iz Knida. Arhitekt, Sokratov savremenik se latio posla i oko 280. godine prije nove ere svetionik je bio gotov. Svetionik je bio trokugla kula 117m visoka. Najnizi sprat je bio kvadratnog oblika, dok mu je unutrasnjost bila valjkasta i bio je visok oko 56m. Bio je izgradjen od velikih komada vapnenca, a strane su mu bile okrenute prema stranama svijeta. Srednji sprat je bio osmouglog oblika; strane osmougla su siroke 18,30m, a visina mu je 7,30m. Na samom vrhu je bila kupola pridrzavana uglacanim granitnim stubovima. Tu je, na zadnjem spratu gorjela vatra ciju je svjetlost reflektirao citav sistem metalnih konkavnih ogledala koje je navodno izumio Arhimed. Gorivo za vatru donosilo se na magarcima spiralnim stepenicama koje su isle unutar prva dva sprata. Svetionik je ujedno bio i tvrdjava. Osmouglu kulu su ukrasavali bronzani kipovi kojima su se pripisivala cuda. Jedan je pokazivao smjer vjetra. Drugi je pratio kretanje sunca po nebeskom svodu. Kada bi sunce zaslo, tada bi i kip spustio ruku. Treci je otkucavao vrijeme svakoga sata, danju i nocu. Najcudniji je bio kip koji vice. Kada bi se Aleksandriji priblizavali neprijatelji, on je sve glasnije proizvodio buku. Ocito se radilo o alarmu i to prvom na svijetu.

Vijekovima je tako svetionik obiljezavao luku. Danju reflektujuci suncevu, a nocu svjetlost vatre. Kad su Arapi osvojili Egipat, oko 651. godine prije nove ere, divili su se Aleksandriji i njenom bogatstvu. Svetionik se nastavlja spominjati i u njihovim djelima. Kako im pomorske veze sa Mediteranom iz Aleksandrije nisu bile jake, glavni grad su Arapi premjestili u Kairo. Jednom prilikom su greskom skinuta ogledala sa svetionika i nikad vise nisu postavljena. 956. godine nove ere potres je pogodio Aleksandriju i nanio sitne stete svetioniku. Tek kasnije veci potresi: 1303. i 1323. godine nove ere znacajno su ostetili gradjevinu. Posljednje poglavlje u istoriji svetionika ispisano je 1480. godine nove ere kada je tadasnji sultan Mehmed II Osvajac izgradio srednjovjekovno tursko utvrdjenje na istom mjestu gdje je stajao svetionik, koristeci kamen i mramor iz rusevina.

Do dana danasnjeg sacuvalo se samo ime i uspomena. Ta nije uzalud Sostrat, graditelj ovog svetionika, u zelji da ocuva svoje ime za pokoljenja koja ce doci iza njega, uklesao na mramornom zidu ovaj natpis: “Sostrat, sin Dekstifona iz Knida, posvetio ovo bogovima spasiocima pomoraca.” Ovaj natpis je prekrio tankim slojem zbuke koja je bila iste boje kao i mramor, a odozgo je napisao ime cara Ptolomeja I Sotera samo da bi ga prevario dok je u dubini duse bio uvjeren da ce se vremenom ovaj sloj zbuke skinuti i da ce citavom svijetu biti poznato ime pravog graditelja ovog velicanstvenog svetionika. Nije se prevario.